“.
. .U interesu živog svijeta, jer ljudski svijet ne smije pristati na
ulogu kolektivnog idiota, na stvarnost u kojoj manjina mentalno
oštećenih ljudi
vlada većinom. To mora biti moto osvješćivanja svijeta.
Narod je unižen, a ne samo ponižen, ugnjeten unatoč uzvicima o razvoju
demokracije. . . .
Predodžba o ovom svijetu za potrebe sigurnijeg
svijeta traži suprostavljanje stvaranju koletivnog idiota od svijeta,
opčinjavanju svijeta silom.. . . “
Prof. dr. Slavko Kulić;,
“Strategija nasilja kao strategija razvoja”, Naprijed, Zagreb,
1996. str.
19
“Without being told what to
think about (or what
not to think about), and without being punished for “knowing” the wrong
things, societies
arrive at unwritten agreements
about
what can be publicly remembered and acknowledged”
"Bez govorenja o čemu misliti (ili o čemu ne
misliti), te bez kažnjavanja za "znanje" krivih stvari,, društva ne bi
ostvarila nepisana pravila o tomu što se javnost sjeća i potvrđuje."
Professor
Stanley Cohen, London School of Economics, States of Denial, Knowing About
Atrocities and Suffering, 2001