Progress in Physics

An American Journal on Physics
Frequency: 4 issues per year
ISSN: 1555-5534 (print); 1555-5615 (online)

Editor-in-Chief

Dmitri Rabounski

Associate Editors

Florentin Smarandache

Larissa Borissova

Stephen J. Crothers

E-mail addresses

rabounski@

smarandache@

borissova@

crothers@

Postal address

Dept. of Mathematics and Science,
University of
New Mexico,
200 College Road,
Gallup, NM 87301,
 USA

ISSN: 1555-5534
 (print)
ISSN: 1555-5615
 (online)

© Progress in Physics

Article 1: Preamble

The beginning of the 21st century reflects more than at any other time in the history of Mankind, the depth and significance of the role of science and technology in human affairs.

The powerfully pervasive nature of modern science and technology has given rise to a commonplace perception that further key discoveries can be made principally or solely by large government or corporation funded research groups with access to enormously expensive instrumentation and hordes of support personnel.

The common perception is however, mythical, and belies the true nature of how scientific discoveries are really made. Large and expensive technological projects, howsoever complex, are but the result of the application of the profound scientific insights of small groups of dedicated researchers or lone scientists, often working in isolation. A scientist working alone is now and in the future, just as in the past, able to make a discovery that can substantially influence the fate of humanity and change the face of the whole planet upon which we so insignificantly dwell.

Groundbreaking discoveries are generally made by individuals working in subordinate positions within government agencies, research and teaching institutions, or commercial enterprises. Consequently, the researcher is all too often constrained or suppressed by institution and corporation directors who, working to a different agenda, seek to control and apply scientific discovery and research for personal or organizational profit, or self-aggrandisement.

The historical record of scientific discovery is replete with instances of suppression and ridicule by establishment, yet in later years revealed and vindicated by the inexorable march of practical necessity and intellectual enlightenment. So too is the record blighted and besmirched by plagiarism and deliberate misrepresentation, perpetrated by the unscrupulous, motivated by envy and cupidity. And so it is today.

The aim of this Declaration is to uphold and further the fundamental doctrine that scientific research must be free of the latent and overt repressive influence of bureaucratic, political, religious and pecuniary directives, and that scientific creation is a human right no less than other such rights and forlorn hopes as propounded in international covenants and international law.

All supporting scientists shall abide by this Declaration, as an indication of solidarity with the concerned international scientific community, and to vouchsafe the rights of the citizenry of the world to unfettered scientific creation according to their individual skills and disposition, for the advancement of science and, to their utmost ability as decent citizens in an indecent world, the benefit of Mankind. Science and technology have been far too long the handmaidens of oppression.

Article 2: Who is a scientist

A scientist is any person who does science. Any person who collaborates with a scientist in developing and propounding ideas and data in research or application is also a scientist. The holding of a formal qualification is not a prerequisite for a person to be a scientist.

Article 3: Where is science produced

Scientific research can be carried out anywhere at all, for example, at a place of work, during a formal course of education, during a sponsored academic programme, in groups, or as an individual at home conducting independent inquiry.

Article 4: Freedom of choice of research theme

Many scientists working for higher research degrees or in other research programmes at academic institutions such as universities and colleges of advanced study, are prevented from working upon a research theme of their own choice by senior academic and/or administrative officials, not for lack of support facilities but instead because the academic hierarchy and/or other officials simply do not approve of the line of inquiry owing to its potential to upset mainstream dogma, favoured theories, or the funding of other projects that might be discredited by the proposed research. The authority of the orthodox majority is quite often evoked to scuttle a research project so that authority and budgets are not upset. This commonplace practice is a deliberate obstruction to free scientific thought, is unscientific in the extreme, and is criminal. It cannot be tolerated.

A scientist working for any academic institution, authority or agency, is to be completely free as to choice of a research theme, limited only by the material support and intellectual skills able to be offered by the educational institution, agency or authority. If a scientist carries out research as a member of a collaborative group, the research directors and team leaders shall be limited to advisory and consulting roles in relation to choice of a relevant research theme by a scientist in the group.

Article 5: Freedom of choice of research methods

It is frequently the case that pressure is brought to bear upon a scientist by administrative personnel or senior academics in relation to a research programme conducted within an academic environment, to force a scientist to adopt research methods other than those the scientist has chosen, for no reason other than personal preference, bias, institutional policy, editorial dictates, or collective authority. This practice, which is quite widespread, is a deliberate denial of freedom of thought and cannot be permitted.

A non-commercial or academic scientist has the right to develop a research theme in any reasonable way and by any reasonable means he considers to be most effective. The final decision on how the research will be conducted is to be made by the scientist alone.

If a non-commercial or academic scientist works as a member of a collaborative non-commercial or academic team of scientists the project leaders and research directors shall have only advisory and consulting rights and shall not otherwise influence, mitigate or constrain the research methods or research theme of a scientist within the group.

Article 6: Freedom of participation and collaboration in research

There is a significant element of institutional rivalry in the practice of modern science, concomitant with elements of personal envy and the preservation of reputation at all costs, irrespective of the scientific realities. This has often led to scientists being prevented from enlisting the assistance of competent colleagues located at rival institutions or others without any academic affiliation. This practice is too a deliberate obstruction to scientific progress.

If a non-commercial scientist requires the assistance of another person and that other person is so agreed, the scientist is at liberty to invite that person to lend any and all assistance, provided the assistance is within an associated research budget. If the assistance is independent of budget considerations the scientist is at liberty to engage the assisting person at his sole discretion, free of any interference whatsoever by any other person whomsoever.

Article 7: Freedom of disagreement in scientific discussion

Owing to furtive jealousy and vested interest, modern science abhors open discussion and wilfully banishes those scientists who question the orthodox views. Very often, scientists of outstanding ability, who point out deficiencies in current theory or interpretation of data, are labelled as crackpots, so that their views can be conveniently ignored. They are derided publicly and privately and are systematically barred from scientific conventions, seminars and colloquia so that their ideas cannot find an audience. Deliberate falsification of data and misrepresentation of theory are now frequent tools of the unscrupulous in the suppression of facts, both technical and historical. International committees of scientific miscreants have been formed and these committees host and direct international conventions at which only their acolytes are permitted to present papers, irrespective of the quality of the content. These committees extract large sums of money from the public purse to fund their sponsored projects, by resort to deception and lie. Any objection to their proposals on scientific grounds is silenced by any means at their disposal, so that money can continue to flow into their project accounts, and guarantee them well-paid jobs. Opposing scientists have been sacked at their behest; others have been prevented from securing academic appointments by a network of corrupt accomplices. In other situations some have been expelled from candidature in higher degree programmes such as the PhD, for expressing ideas that undermine a fashionable theory, however longstanding that orthodox theory might be. The fundamental fact that no scientific theory is definite and inviolable, and is therefore open to discussion and re-examination, they thoroughly ignore. So too do they ignore the fact that a phenomenon may have a number of plausible explanations, and maliciously discredit any explanation that does not accord with orthodox opinion, resorting without demur to the use of unscientific arguments to justify their biased opinions.

All scientists shall be free to discuss their research and the research of others without fear of public or private materially groundless ridicule, or be accused, disparaged, impugned or otherwise discredited by unsubstantiated allegations. No scientist shall be put in a position by which livelihood or reputation will be at risk owing to expression of a scientific opinion. Freedom of scientific expression shall be paramount. The use of authority in rebuttal of a scientific argument is not scientific and shall not be used to gag, suppress, intimidate, ostracise, or otherwise coerce or bar a scientist. Deliberate suppression of scientific facts or arguments either by act or omission, and the deliberate doctoring of data to support an argument or to discredit an opposing view is scientific fraud, amounting to a scientific crime. Principles of evidence shall guide all scientific discussion, be that evidence physical or theoretical or a combination thereof.

Article 8: Freedom to publish scientific results

A deplorable censorship of scientific papers has now become the standard practice of the editorial boards of major journals and electronic archives, and their bands of alleged expert referees. The referees are for the most part protected by anonymity so that an author cannot verify their alleged expertise. Papers are now routinely rejected if the author disagrees with or contradicts preferred theory and the mainstream orthodoxy. Many papers are now rejected automatically by virtue of the appearance in the author list of a particular scientist who has not found favour with the editors, the referees, or other expert censors, without any regard whatsoever for the contents of the paper. There is a blacklisting of dissenting scientists and this list is ommunicated between participating editorial boards. This all amounts to gross bias and a culpable suppression of free thinking, and are to be condemned by the international scientific community.

All scientists shall have the right to present their scientific research results, in whole or in part, at relevant scientific conferences, and to publish the same in printed scientific journals, electronic archives, and any other media. No scientist shall have their papers or reports rejected when submitted for publication in scientific journals, electronic archives, or other media, simply because their work questions current majority opinion, conflicts with the views of an editorial board, undermines the bases of other current or planned research projects by other scientists, is in conflict with any political dogma or religious creed, or the personal opinion of another, and no scientist shall be blacklisted or otherwise censured and prevented from publication by any other person whomsoever. No scientist shall block, modify, or otherwise interfere with the publication of a scientist's work in the promise of any presents or other bribes whatsoever.

Article 9: Co-authoring of scientific papers

It is a poorly kept secret in scientific circles that many co-authors of research papers actually have little or nothing to do with the research reported therein. Many supervisors of graduate students, for instance, are not averse to putting their names to papers written by those persons who are but nominally working under their supervision. In many such cases, the person who actually writes the paper has an intellect superior to the nominal supervisor. In other situations, again for the purposes of notoriety, reputation, money, prestige, and the like, non-participating persons are included in a paper as co-author. The actual authors of such papers can only object at risk of being subsequently penalised in some way, or even being expelled from candidature for their higher research degree or from the research team, as the case may be. Many have actually been expelled under such circumstances. This appalling practice cannot be tolerated. Only those persons responsible for the research should be accredited authorship.

No scientist shall invite another person to be included and no scientist shall allow their name to be included as a co-author of a scientific paper if they did not significantly contribute to the research reported in the paper. No scientist shall allow himself or herself to be coerced by any representative of an academic institution, corporation, government agency, or any other person, to include their name as a co-author concerning research they did not significantly contribute to, and no scientist shall allow their name to be used as co-author in exchange for any presents or other bribes. No person shall induce or attempt to induce a scientist in howsoever a way to allow that scientist's name to be included as a co-author of a scientific paper concerning matters to which they did not significantly contribute.

Article 10: Independence of affiliation

Many scientists are now employed under short-term contracts. With the termination of the employment contract, so too is the academic affiliation. It is often the policy of editorial boards that persons without an academic or commercial affiliation will not be published. In the absence of affiliation many resources are not available to the scientist, and opportunities to present talks and papers at conferences are reduced. This is a vicious practice that must be stopped. Science does not recognise affiliation.

No scientist shall be prevented from presenting papers at conferences, colloquia or seminars, from publication in any media, from access to academic libraries or scientific publications, from attending scientific meetings, or from giving lectures, for want of an affiliation with an academic institution, scientific institute, government or commercial laboratory, or any other organisation.

Article 11: Open access to scientific information

Most specialised books on scientific matters and many scientific journals render little or no profit so that commercial publishers are unwilling to publish them without a contribution of money from academic institutions, government agencies, philanthropic foundations, and the like. Under such circumstances commercial publishers should allow free access to electronic versions of the publications, and strive to keep the cost of the printed materials to a minimum.

All scientists shall strive to ensure that their research papers are available to the international scientific community free of charge, or in the alternative, if it cannot be avoided, at minimum cost. All scientists should take active measures to make their technical books available at the lowest possible cost so that scientific information can be available to the wider international scientific community.

Article 12: Ethical responsibility of scientists

History testifies that scientific discoveries are used for ends both good and evil, for the benefit of some and the destruction of others. Since the progress of science and technology cannot stop, some means for the containment of malevolent application should be established. Only a democratically elected government, free of religious, racial and other bias, can safeguard civilisation. Only democratically elected government, tribunals and committees can safeguard the right of free scientific creation. Today, various undemocratic states and totalitarian regimes conduct active research into nuclear physics, chemistry, virology, genetic engineering, etc in order to produce nuclear, chemical and biological weapons. No scientist should willingly collaborate with undemocratic states or totalitarian regimes. Any scientist coerced into work on the development of weapons for such states should find ways and means to slow the progress of research programmes and to reduce scientific output so that civilisation and democracy can ultimately prevail.

All scientists bear a moral responsibility for their scientific creations and discoveries. No scientist shall willingly engage in the design or construction of weapons of any sort whatsoever for undemocratic states or totalitarian regimes or allow his or her scientific skills and knowledge to be applied to the development of anything whatsoever injurious to Mankind. A scientist shall live by the dictum that all undemocratic government and the violation of human rights is crime.

Članak 1: Preambula

Početak 21. stoljeća reflektiraviše nego bilo koje drugo vrijeme u povijesti čovjčanstva, dubinu i značaj uloge znanosti i tehnologije u ljudskim stvarima.

Moćna prožimajuća priroda moderne znanosti i tehnologije omogućila pojavu svakodnevne percepcije kako su daljnja ključna otkrića moguć principjelno ili isključivo u velikim vladinim ili korporacijski financiranim istraživačkim grupama s pristupom enormno skupom instrumentariju i horadama osoblja za podršku.

Opća percepcija je međutim izmišljena a kamuflira istinsku prirodu načina kojima se stvaraju znanstvena otkrića. Veliki i skupi tehnološki projekti, ma kako kompleksni, su u stvari rezultat primjene dubokih znanstvenih uvida malih grupa dediciranih istraživača ili pojedinih znanstvenika, koji često rade u izolaciji. Znanstvenik koji radi sam je sada i ubudće, kao što je bio i u prošlosti, sposoban za otkriće koje znatno utječe na sudbinu čovječanstva i mijenja lice cijelog planeta koga tako beznačajno nastanjujemo.

Probojna otkrića općenito stvaraju pojedinci koji rade u podređenim pozicijama unutar vladinih agencija, istraživačkih i edukacijskih institucija ili komercijalnih poduzeća. Posljedično, istraživači su prečesto ograničavani ili prigušivani od strane direktora institucija i korporacija, koji radeći prema durgačijoj agendi, teže kontroli i primjeni znanstvenih otkrića i istraživanja ua osobni ili organizacijski profit ili za samo-uveličavanje.

Pisana povijest znanstvenih otkrića obiluje događajima prigušivanja i ismijavanja od strane establishment-a, no ipak zadnjih godina razotkrivenih i dokazanih putom nepromijenjivog puta oraktične nužnosti i intelektualnog prosvijetljenja. Isto su tako zapisani uništeni i okaljani plagijatima i namjernim krivim interpretacijama, koje provode beskrupulozni, motivirani zavišću i pohlepom. A tako je to i danas.

Cilj je ove Deklaracije podržati i ohrabrivati fundamentalnu doktrinu nužnosti slobode znanstvenog istraživanja od latentnih i javnih represivnih utjecaja birokratskih, političkih, religioznih i financijskih dirktiva, uz činjenicu kako je znanstvena kreacija ljudsko pravo ništa manje nego druga ljudska prava i uzaludna nada kako je to predlagano u međunarodnim ugovorima i međunarodnim zakonima.

Svi znanstenici koji ju podržavaju će ustrajati pri toj Deklaraciji, kao indikatoru solidarnosti sa zabrinutom međunarodnom znanstvenom zajednicom dozvoljavajući prava građana svijeta na neograničavanu znanstvenu kreaciju prema svojim pojedinačnim vještinama i dispoziciji, za napredak znanosti i dobrobit Čovječanstva, uz njihovu najveću moguću sposobnost poštenih građana nepoštenog svijeta.

Članak 2: Tko je znanstvenik

Znanstvenik je bilo koja osoba koja se bavi znanošću. Bilo koja osoba koja surađuje sa znanstvneikom u razvoju i predlaganju ideja i podataka u istraživanju ili primjeni je također znanstvenik. Posjedovanje formalne kvalifikacije nije preduvjet da osoba bude znanstvenik.

Članak 3: Gdje se stvara znanost

Znanstveno istraživanje se može provoditi bilo gdje, na primjer, na radnomjestu, tijekom formalnog tijeka edukacije, za vrijeme spozoriranog akademskog programa, u grupama ili kao pojedinac kod kuće provodeći nezavisno ispitivanje.

Članak 4: Sloboda izbora teme istraživanja

Mnogi znanstvenici rade za viši istraživački rang ili u drugim istraživačkim programima na akadmeskim institucijama kao što su sveučilišta i više škole naprednog studija, su spriječeni u radu na istraživačkoj temi po vlastitom izboru od starijih akademskih ili administracijskih službenika, ne zbog nedostatka sredstava podrške, već zbog akademske hijerarhije i/ii zato što drugi službenici jednostavno ne odobravaju tu liniju ispitivanja zbog njenog potencijala za uzbuđivanje matične dogme, favoriziranih teorija ili financiranja drugih projekata, koji bi predlaganim istraživanjem mogli biti diskreditirani. Priziva se prilično često ortodoksna većina kako bi se potopilo projekt i izbjeglo uzburkavanje vlasti i proračuna. To je uobičajena praksa u namjernim metodskim spriječavanju slobodne znanstvene misli, što je ekstremno neznanstveno, kriminalno i ne može se tolerirati.

Znanstvenik koji radi za bilo koju akademsku instituciju, autoritet ili agenciju, mora biti potpuno slobodan u izboru teme istraživanja, ograničen jedinom materijalnom podrškom i intelektualnim vještinama, koje mu može pružiti edukacijska institucija, agencija ili vlast. Ako znanstvenik provodi istraživanje kao član kolaborativne grupe, direktor istraživanja i voditelji timova bi trebali biti ograničeni isključivo na uloge sugeriranja i savjetovanja u vezi s izborom relevantne teme istraživanja znanstvenika u grupi.

Članak 5: Sloboda izbora metode istraživanja

Često je slučaj stvaranje pritiska administrativnog ili starijeg akademskog osoblja na znanstvenika u vezi s provođenim istraživačkim programima unutar akdameske okoline s ciljem forsiranjeprihvaćanja metoda istraživanje različitih od onih koje je izabrao znanstvenik, jedino iz osobnih preferncija, predrasuda, institucionalne politike, diktata urednika ili kolektivnog autoriteta. Ta praksa, koja je prilično raširena, predstavlja pažljivo smišljeno negiranje slobode misli i ne smije se dozvoljavati.

Ne-komercijalni ili akademski znanstvnik ima pravo razvijati temu istraživaja bilo kojim razumnim načinom i bilo kojim razumnim sredstvima koje on smatra najučinkovitijim. Konačna odluka o načinu izvođenja istraživanja mora biti isključivo ona samog znanstvenika.

Ako ne-komercijalni ili akademski znanstvenik radi kao čal suradničkog ne-komercijalnog ili akademskog tima znanstvenika, voditelji projekta i direktori istraživanja moraju imati samo pravo sugeriranja i savjetovanja initi na bilo koji drugi način ne smiju utjecati, ublažavati okolnosti ili ograničavati metode istraživanja ili teme istraživanja znanstvenika u grupi.

Članak 6: Slobda participiranja i surađivanja u istraživanju

Postoji  značajan element institucionalnog suparništva u praksi moderne znanosti, popraćenog s elementima zavisti i očuvanja reputacije po bilo kojoj cijeni, bez obzira na znanstvene realitete. To je često vodilo spriječavanju znanstvenika u dobrovoljnom asistiranju konkurentskim fakultetim lociranim u suparničkim institucijama ili drugih bez ikakve akademske povezanosti. Ta je praksa također i pažljivo razrađivana opstrukcija znanstvenom progresu.

Ako ne-komercijalni znanstenik zahtijeva asistenciju druge osobe i ta se druga osoba slaže sa zahtjevom, znanstvenik mora imati slobodu pozvati tu osobu i zamoliti privremenu djelomičnu ili punu asistenciju, ukoliko se ta pomoć može smjestiti unutar proračuna istraživanja. Ukoliko je takva asistencija nezavisna od razmatranja proračuna, znanstvenik je slobodan angažirati asistirajuću osobu po vlastitoj diskreciji, oslobođenu od bilo kakvog interferiranja od bilo koje druge osobe.

Članak 7: Sloboda neslaganja u znanstvenim diskusijama

Zbog tajne ljubomore i ugrađenih interesa, moderna znanost mrzi otvorene diskusije i namjerno proganja one znanstvenike koji propituju ortodoksna stajališta. Vrlo često, znanstvenici izvanrednih sposobnosti, koji ukazuju na manjkavosti postojeće teorije ili interpretacije podataka, se etiketiraju ekscentricima, kako bi njihova stajališta bila ugodno ignorirana. Oni se javno i privatno ismijavaju, a sustavno im se onemogućava sudjelovanje na znanstvenim konvencijama, seminarima i kolokvijima kako njihove ideje ne bi naišle na slušatlejstvo. Namjerno falsificiranje podataka i netočno interpretiranje teorije su danas često alati neskrupuloznih u potiskivanju činjenica, i tehnički i povijesno. Formirani su internacionalni komiteti znanstvenih podlaca, koji onda organiziraju i usmjeravaju međunarodne konvencije na kojima je dozvoljeno prezentiranje tekstova samo njihovim pomoćnicima, nezavisno o kvalitetu sadržaja. Ti komiteti izvlače velike iznose novca iz javne blagajne za financiranje svojih sponzoriranih projekata u svojim utočištima za prevare i laži. Bilo koji prigovor njihovim prijedlozima na znanstvenim temeljima se prigušuje svim raspoloživim sredstvima, kako bi novac mogao i dalje teči na račune njihovih projekata, garantirajući im dobro plaćene poslove. Oponirajući znanstvenici su izbacivani s posla na njihov zahtjev; drugi su bili onemogućeni u akademskim nominacijamaod mreže korumpiranih ortaka. U drugim situacijama neki su bili isključeni iz kandidature za programe višeg stupnja, kao što je doktorat, zbog izražavanja ideja koje potkopavaju pomodnu teoriju, ma koliko dugo već ona bila ortodoksnom. Fundamentalnu činjenicu kako niti jedna znanstvena teorija nije konačna i nerušiva, pa je stoga otvorena za diskusije i ponovno ispitivanje, oni potpuno ignoriraju. Isto tako ignoriraju činjenicu mogućnost niza plauzibilnih objašnjenja za neki fenomen, a maliciozno diskreditiraju bilo koje objašnjenje koje nije u skladu s ortodoksnim mišljenjem, pribjegavajući bez oklijevanja korištenju neznanstvenih argumenata za opravdavanje svojih predrasudnih stajališta.

Svi znanstvenici moraju biti slobodni za diskusiju svojih istraživanja i istraživanja drugih bez straha od javnog ili privatnog znatnog bezrazložnog ismijavanja ili optuživanja, ponižavanja, napada na kredibilitet ili diskreditirani na bilo koji drugi način neverificiranim i neutemeljenim optužbama. Niti jedan znanstvenik ne smije biti doveden u poziciju rizika za svoju egzistenciju ili reputaciju zbog izražavanja znanstvenog mišljenja. Sloboda znanstvenog izražavanja mora biti iznad svega. Korištenje autoriteta za odbacivanje znanstvenog argumenta nije znanstveno i ne smije se koristiti za spriječavanje istupa, potiskivanje, zastrašivanje, isključivanje ili na drugi način isključivanja ili izoliranja znanstvenika. Namjerno potiskivanje znanstvenih činjenica ili argumenata bilo činom izostavljanja, namjernim mijenjanjem podataka za podršku argumenta ili diskreditiranja suprotnog stajališta, je znanstvena prijevara, u konačnici znanstveni kriminal. Principi dokazivanja moraju voditi sve znanstvene diskusije, bilo da se radi o fizikalnom ili teorijskom dokazivanju ili njihovom kombinacijom.

Članak 8: Sloboda objavljivanja znanstvenih rezultata

Skandalozno cenzoriranje znanstvenih tekstova je postalo standardnom praksom uredništava glavnih časopisa i elektroničkih arhiva i njihovih bandi sumnjivih ekspertnih arbitara. Arbitri su najvećim dijelom zaštićeni anonimnošću pa stoga adutori ne mogu verificirati njihove sumnjive ekspertize. Tekstovi se danas rutinski odbijaju ako se autor ne slaže s ili se suprostavlja preferiranoj teoriji i matici ortodoksnosti. Mnogi tekstovi sa danas odbijaju i automatski na temelju pojavljivanja autora na listi određenih znanstvenika, za koje se smatra da nemaju naklonost urednika, arbitara ili drugih ekspertnih cenzora, nezavisno i bilo kojem aspektu sadržaja teksta. Postoji 'crna lista'  znanstvenika disidenata a ta se lista razmjenjuje između participirajućih uredništava. To sve doprinosi velikoj predrasudi i sramotnom potiskivanju slobodnog mišljenja, pa je takvo stanje nužno osuditi od strane međunarodne znanstvene zajednice.

Svi znanstvenici bi trebali imati pravo prezentirati rezultate svojih znanstvenih istraživanja, u cjelosti ili u nekom dijelu, na relevantnim znanstvenim konferencijama, te objaviti iste u tiskanim znanstvenim časopisima, elektroničkim arhivima ili drugim medijima, jednostavno zbog toga što njihov rad propituje postojeće mišljenje većine, što se suprostavlja bilo kojoj političkoj dogmi ili religijskom vjerovanju ili osobnom mišljenju drugih, a niti jedan znanstvenik ne bi smio biti stavljan na crnu listu ili na neki drugi način cenzuriran i spriječavan u objavljivanju od bilo koje druge osobe. Niti bi znanstvenici smjeli blokirati, modificirati ili na drugi način interferirati s objavljenim znanstvenim radom zbog bilo kojeg sadašenjg ili kojeg god drugog mita.

Članak 9: Ko-autorstvo znanstvenog teksta

Slabo je čuvana tajna u znanstvenim krugovima kako mnogi ko-autori istraživačkih tekstova stvarno imaju malo ili ništa s istraživanjem o kojem govori tekst. Mnogi mentori diplomanada, na primjer, ne zaziru od stavljanja svojih imena na tekstove napisane od onih osoba koje su nominalno radile pod njihovim nadzorom. U mnogim takvim slučajevima, osoba koja stvarno piše tekst je intelektualno superiornija nominiranom mentoru. U drugim situacijama opet zbog lažne poznatosti, reputacije, novca, perstiža i sličnog, osobe ne-participanti se uključuju u tekst kao ko-autori. Stvarni autori takvih tekstova mogu jedino protestirati uz rizik da ih se postupno kažnjava ne neki način ili čak isključi iz kandidature za svoje više istraživačke stupnjeve (rangove) ili iz istraživačkih timova, kako je to uobičajeno. Mnogo je isključenih pod takvim okolnostima. Takva užasavajuća praksa se ne može tolerirati. Samo se one osobe odgovorne za istraživanje smiju akreditirati autorstvom.

Niti jedan znanstvenik ne bi smio pozivati i uključivati drugu osobu odnosno niti jedan znanstvenik ne bi smio dozvoliti uključivanje svog imena u ko-autorstvo znanstvenog teksta ukoliko nije značajno doprinjeo istraživanju o kom se izvješćuje u tekstu. Niti jedan znanstvenik/ca si ne smije dozvoliti nagovaranje od bilo kojeg predstavnika neke akademske institucije, korporacije, vlade, agencije ili bilo koje druge osobe, na uključivanje svog imena kao ko-autora nekog istraživanja ukoliko nije značajno tom istraživanju pridonjela, te niti jedan znanstvenik ne će dozvoliti korištenje svog imena kao ko-autora u razmjenu za neki trenutni ili kasnije mito. Niti jedna osoba ne će poticati ili pokušavati poticati znanstvenika na bilo kakav način, da dozvoli uključivanje svog imena kao ko-autora znanstenog teksta  o stvarima, kojima nije značajno doprinjeo.

Ćlanak 10: Nezavisnost udruživanja

Mnogi se znanstvenici danas zapošljavaju temeljem kratkoročnih ugovora. S istekom ugovora zaposlenika, ističe i akademsko udruživanje. Često je politika uredništava da se osobe bez akademske ili komercijalne pripadnosti ne će objavljivati. U odsustvu udruženosti, znanstveniku nisu dostupni mnogi resursi, a prilike za prezentiranje  govorima i tekstovima na konferencijama je reducirana. To je opaka praksa koja mora prestati. Znanost ne prepoznaje udruženost/pripadnost.

Ne smije se niti jedan znanstvenik spriječavati u prezentiranju tekstova nakonferencijama, kolokvijima ili seminarima, u ovjavljivanju u bilo kojem mediju od pristupa akademskim bibliotekama ili znanstvenim publikacijama, u prisustvoanju na znanstvenim sastancima ili u predavanjim, zbog nepostojanja pripadnosti nekoj akadmeskoj instituciji, znanstvenom institutu ili komercijalnom laboratoriju ili bilo kojoj drugoj organizaciji.

Članak 11: Otvoreni pristup znanstvenim informacijama

Većina specijaliziranih knjiga sa znanstvneim temama i mnogi znanstveni časopisi donose mali ili nikakvi profit pa stoga komercijalni izdavači nerado ih objavljuju ukoliko nema doprinosa novca od akademskih institucija, vladinih agencija, filantropskih fondova i sličnih organizacija. U takvim okolnostima komercijalni izdavači bi trebali omogućiti slobodan pristup do elektroničkih verzija publikacija i težiti održavanju minimalnih troškova tiskanim materijalima.

Svi znanstvenici bi trebali stremiti osiguravanju raspoloživosti svojih istraživačkih tekstova međunarodnoj znanstvenoj zajednici bez naknade ili ako se naknda nemože izbjeći onda uz minimalne iznose. Svi znanstvenici bi morali poduzimati aktivne mjere za osiguravanje raspoloživosti svojih tehničkih knjiga po najnižim mogućim troškovima kako bi znanstvena informacija mogla biti raspoloživa široj međunarodnoj  znanstvenoj zajednici.

Članak 12: Etička odgovornost znanstvenika

Povijest svjedoči korištenju znanstvenih otkrića i za konačno dobro i zlo, za korist nekih i uništavanje drugih. Kako se napredak znanosti i tehnologije ne može zaustaviti, mora se utemeljiti neka sredstva za poltiku spriječvanja širenja zlonamjerne primjene. Samo demokratskiizabrane vlade, oslobođene religioznih, rasnih ili drugih predrasuda, može sačuvati civilizaciju. Samo demokratski izabrane vlade, tribunali i komiteti mogu očuvati pravo na slobodnu znanstvenu kreaciju. Danas, razne nedemokratske države i totalitarni režimi provode aktivno istraživanje u nuklearnoj fizici, kemiji, virologiji, genetičkom inžinjerstvu, itd. kako bi proizvele nuklearno, kemijsko i biološko oružje. Niti znanstvenik ne bi smio dragovoljno surađivati s nedemokratskim vladama ili totalitarnim režimima. Bilo koji znanstvenih prisiljen na rad u razvoju oružja takvih država trebao bi naći načine i sredstva za usporavanje napredovanja istraživačkih programa te reducirati znanstvene rezultate kako bi u konačnici mogla pobijediti civilizacija i demokracija.

Svi znanstvenici nose moralnu odgovornost za svoje znanstvene kreacije i otkrića. Niti jedan se znanstvneik ne smije svojevoljno angažirati na dizajnu ili konstruiranju orućja bilo koje vrste za nedemokratske države ili totalitarne režime, ili dozvoliti korištenje svojih znanstvenih vještina i znanja za razvoj bilo čega što bi moglo štetiti/povrijediti Čovječanstvo. Znanstvenik mora živjeti po maksimi da su nedemokratske vlade i kršenje ljudskih prava zločin.

Pronađite glavne resurse o Napretku u fizici na: http://www.ptep-online.com